Istorijat Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca

Istorijat Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca

Crveni krst je međunarodna, humanitarna organizacija sa sjedištem u Ženevi. Osnivač je Anri Dinan (Henry Dunant). Na nivou svake države postoji samo jedno Nacionalno društvo, a Nacionalna društva se ujedinjuju u Međunarodnu federaciju društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Međunarodna federacije je osnovana 1919. godine u Ženevi pod imenom Liga društava Crvenog krsta i to ime je zadržala sve do 1991. Misija Međunarodne federacije je da doprinese promovisanju osnovnih principa Pokreta i humanitarnih vrijednosti, da koordiniše operacijama pomoći žrtvama prirodnih katastrofa, zemljotresa, poplava, požara; da se brine za izbjeglice izvan područja sukoba. Međunarodni pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, pored nacionalnih društava i Međunarodne federacije, čini i Međunarodni komitet Crvenog krsta, koji je osnivačko tijelo Pokreta Crvenog krsta. Međunarodni komitet je neutralan posrednik u oružanim sukobima i nemirima, te pokušava da na osnovu Ženevskih konvencija pruži zaštitu i pomoć žrtvama međunarodnih i nemeđunarodnih sukoba i unutrašnjih nemira. U skladu sa svojom humanitarnom misijom, Crveni krst radi u korist mira i tolerancije ... 

Kako je sve počelo....

Nedaleko od Solferina, malenog mjesta na sjeveru Italije, 1859. godine sukobile su se austrijske vojne jedinice sa savezničkom francusko-italijanskom vojskom. Krvava bitka koja je trajala 15 sati ostavila je za sobom 40.000 ranjenih koji su umirali na bojnom polju. Sanitetske službe ne znajući da je bitka započela bile su daleko od ovog prizora. Svega nekoliko ljekara, koji su se tu zatekli, trudili su se da sa neznatnim sredstvima pruže pomoć ranjenicima, ali za većinu njih spasa nije bilo. Mladi trgovac iz Ženeve koji se zatekao u blizini bojnog polja, bio je svjedok strahovitog prizora. Zvao se Anri Dinan, imao je 31 godinu i bio vođen iznenadnim nagonom da pruži pomoć svima u nevolji. Ali vidjevši nevjerovatan broj ranjenika koji su se nalazili oko njega, vrlo brzo je ustanovio da je on sam nemoćan i da neće moći mnogo da učini za njih. Tada spontano pokušava da regrutuje volontere među civilnim stanovništvom Solferina koji su se u početku pokazali vrlo nevoljnim. Anri Dinan im je tada povikao: " Tuttti fratelli! " - " Svi smo braća! ". I svojim gromkim odlučnim pozivom je uspio da slomi otpor i da otvori srca tih muškaraca i žena. Postepeno, dobra volja i entuzijazam trijumfuju. Ranjenici su odvedeni daleko od bojnog polja, u crkve i privatne kuće, gdje im je stanovništvo svim srcem pružalo pomoć. Neumoran, Anri Dinan se brinuo 3 dana i 3 noći o ranjenicima. Donosio je da piju onima koji su imali groznicu, tješio je umiruće, obećavajući da ce njihovoj porodici prenijeti posljednju poruku. Nalazi i vremena da ohrabri druge dobrovoljce da pomognu. Ti dobrovoljci su puni dobre volje, ali nisu u mogućnosti da pruže odgovarajuću pomoć, jer im nedostaje znanje i potrebna obuka. Ideja, u početku nejasna, počinje da se oblikuje u mislima Anrija Dinana: da se u Solferinu tada našao veliki broj dobrovoljaca koji su imali dobru medicinsku obuku u osnovi, koliko je nepotrebnih patnji moglo biti izbjegnuto? Koliko mladih obećavajućih života je moglo biti spašeno? Odjednom, Anriju Dinanu se nameće jedino moguće rješenje: treba stvoriti međunarodno društvo za pomoć, koje bi se baziralo na ugovoru i koje bi pravno obavezalo države. Po povratku u Ženevu, Anri Dinan ne može da zaboravi strahovite scene čiji je očevidac bio u Solferinu. Tri godine nakon tih događaja, mašio se pera i počeo da piše "Sjećanje na Solferino", knjigu koja će ući u anale čovječanstva. Nije se zadovoljio da u knjizi opiše nepodnošljive uslove u kojima su se našli vojnici nakon bitke, već je jasno iznio svoje ideje: traži da bude potpisana međunarodna konvencija koja će osigurati zaštitu civila žrtava rata i da budu stvorena, u svim zemljama, društva za pružanje pomoći, koja će biti zasnovana na principu nepristrasnosti i koja će okupiti dobrovoljce obučene da pružaju pomoć ranjenicima. U godinama koje su uslijedile, postepeno prisustvujemo stvaranju nacionalnih društava Crvenog krsta, što je bio jedan od ciljeva Dinana. 17. jula 1866. general Difur i savezni savetnik Jakob Dubs stvaraju švajcarski Crveni krst. U cijelom svijetu, počinje obuka dobrovoljaca za pružanje prve pomoći bolesnima i ranjenima. Snabdijevaju se magacini zavojnim materijalom, ćebadima i drugim potrepštinama za pomoć; sve je spremno za slučaj izbijanja sukoba. Crveni krst je vrlo brzo stavljen na probu prilikom izbijanja francusko-njemačkog rata 1870. godine, koji je odnio mnogo žrtava. Ali po prvi put u istoriji, pomoćnici Crvenog krsta su obučeni da pruže ranjenicima efikasnu pomoć na licu mjesta. Od osnivanja Crvenog krsta, 35 nacionalnih društava Crvenog krsta ili Crvenog polumeseca je stvoreno u Evropi u 20. vijeku. Ona su spremna da intervenišu prilikom kriza svake vrste. 

Danas u svijetu djeluje 189 nacionalnih društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. 

 

Anri Dinan se nije borio samo protiv ratnih posljedica, već se borio i protiv samog rata. On je jednostavno htio da spriječi postojanje oružanih sukoba i nasilja. Njegov cilj je bio da okupi narode pod znakom čovječnosti i da stvori uslove za život koji bi omogućili širenje istinskog mira. Crveni krst svojim humanitarnim angažmanom, koji je zasnovan na solidarnosti među svim ljudima, daje svoj indirektan ali neophodan doprinos izgradnji pravog i trajnog mira u svetu. Ideal Crvenog krsta je da okuplja sve ljude i narode na planeti. U skladu sa svojim humanitarnim radom, Crveni krst takođe radi za mir i toleranciju.

Anri Dinan je bio ne samo pokretač ove značajne ideje već i vizionar. Uprkos svemu što je učinio za čovječanstvo, Anri Dinan zapada u zaborav. Našao je mir u bolnici Hajden. Ostatak života je proveo potpuno povučen, dok ga nije posjetio novinar Georg Baumberger, koji je započeo istraživanja o njegovom životu. Tada se pažnja ponovo usmjerava na Anrija Dinana i on 1901. godine dobija Nobelovu nagradu za mir, u svojoj 73. godini života. Sav novac koji je posjedovao, darovao je u humanitarne svrhe.